Navođenje izvora u tekstu ili referenci, kao i navođenje izvora u popisu literature provodi se prema pravilima MLA stila.
1. Navođenje izvora unutar teksta
MLA format koristi metodu autor-stranica za navođenje izvora unutar teksta. U tekstu se navodi autorovo prezime i stranica iz koje je preuzet citat ili koja je poslužila za parafrazu teksta, a u popisu literature navodi se potpuna referenca. Autorovo se prezime navodi unutar teksta ili u zagradi nakon citata/parafraze, dok se broj stranice uvijek navodi unutar zagrade. Završni interpunkcijski znak piše se iza zagrade.
Primjeri:
Oraić Tolić flanerističku subjektivnost definira kao „svijest koja nema logično središte ili je to središte na bilo koji način oslabljeno, nejasno i krhko“ (36).
Flaneristička je subjektivnost „svijest koja nema logično središte ili je to središte na bilo koji način oslabljeno, nejasno i krhko“ (Oraić Tolić 36).
Oraić Tolić u flanerističkoj subjektivnosti prepoznaje svijest koja nema logično središte ili svijest s nejasnim i oslabljenim središtem (36).
1.1. Tiskani izvori s poznatim autorom
Kod tiskanih izvora poput knjiga, časopisa, znanstvenih članaka ili novina, navode se određene riječi ili fraze iz izvora (obično samo autorovo prezime) te broj stranice. Određene se riječi ili fraze ne moraju stavljati unutar zagrada.
Primjeri:
Jezik je u Matoševoj poemi Mȍra, prema Flakeru, „glavni junak“ poezije (19).
Jezik je u Matoševoj poemi Mȍra „glavni junak“ poezije (Flaker 19).
1.2. Tiskani izvori nepoznatog autora
Ukoliko autor nije poznat, umjesto autora navodi se skraćeni naziv djela. Naslov se navodi unutar navodnika ukoliko se radi o kraćem djelu (poput članka u časopisu) ili se piše u kurzivu ukoliko se radi o dužem djelu (predstave, knjige, televizijske emisije, cjelovite web stranice) zajedno s brojem stranice (ukoliko je dostupan).
Primjer:
Pravo je svakoga naroda da čuva atribute svog nacionalnog postojanja, a među tim atributima posebno „važnu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se hrvatski jezik služi, jer je neotuđivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim imenom“ („Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika“).
1.3. Izvori s više autora
Ukoliko izvor ima dva autora, prezimena autora navode se unutar teksta ili zagrada.
Primjeri:
Potop Cvelferije svibnja 2014. bio je, kako izlažu Pšihistal i Rem, u suglasju s motivom vode u tekstovima panonističkoga korpusa (36).
Autori tvrde da je potop Cvelferije svibnja 2014. bio u „sinkronicitetnom suglasju s motivskom vodom panonističkoga teksta“ (Pšihistal i Rem 36).
Ukoliko izvor ima trojicu ili više autora, navodi se prezime prvoga autora popraćeno „et al.“.
Primjeri:
Prema Jukić et al., „izravni poticaj usustavljivanju ovoga opsežnoga korpusa proizašao je iz iznenađujućeg anticipacijskog učinka literarne fikcije na zbilju“ (36).
Autori su krenuli od pretpostavke da je izravni poticaj usustavljivanju korpusa bio učinak literature na stvarnost (Jukić et al. 36).
1.4. Navođenje više izvora istog autora
Ukoliko se u tekstu navodi više izvora istog autora, unutar zagrada navodi se prezime autora, puni ili skraćeni naziv izvora te stranica na kojoj se nalazi citat.
Primjer:
Novela „Moć savjesti“ objavljena je u prvoj zbirci (Matoš, Novo iverje, 36–87), a „Camao“ u drugoj zbirci (Matoš, Iverje, 64–78).
* U popisu literature djela istoga autora slažu se abecedno. Autor (prezime – ime) piše se samo kod prve reference, a kod svake sljedeće bibliografske jedinice prezime i ime autora zamjenjuje se znakom —.
2. Dužina citata
2.1. Kratki citati
Kratki citati u tekstovima (do četiri retka proze ili tri retka poezije) navode se unutar dvostrukih navodnika. Navode se autor i broj stranice (ili broj retka, u slučaju stihova) te se navodi cjelokupna referenca u popisu literature. Interpunkcijski se znakovi poput točke, zareza te točke sa zarezom pišu nakon citata. Upitnik i uskličnik pišu se unutar navodnika ukoliko su dio citata, a izvan navodnika ukoliko su dio vlastitog teksta.
Primjeri:
Solus nije dokoni gradski šetač ili flaner, nego putnik nalik „prosjaku ili vandrokašu“ (Matoš 163) koji putuje sȃm i bježi iz gradova.
Solus, prema Matošu, nije dokoni gradski šetač ili flaner, nego putnik nalik „prosjaku ili vandrokašu“ (63).
Je li moguće da su „alegorije su u carstvu misli, ono što su ruine u carstvu stvari“ (Benjamin 139)?
U slučaju poezije, stihovi se odvajaju kosom crtom ( / ) te prije i poslije kose crte ide razmak. Pauze između strofa odvajaju se dvostrukom kosom crtom ( // ).
Primjer:
Matoševa Mȍra započinje stihovima: „U noćni sat / Ušo je ko tat / u kutu čuči“ (1–3).
2.2. Dugački citati
Citati duži od četiri retka proze ili tri retka poezije navode se kao zaseban dio teksta bez navodnika. Citat započinje u novom redu, ½ inča (1,25 cm) od lijeve margine s dvostrukim proredom. Citat se navodi sa završnim interpunkcijskim znakom, prije zagrade.
Primjeri:
Na granici vizije miješaju se elementi realnoga i irealnoga, isprepleteni s literarnim topoima:
Sunce grije, gori tako zlatno i sjajno da kamenje i krute hridi dođoše od tog sjaja mekani i puni života kao bilje. Zemlja, šuma, modre planine dršću, trepere kao da će se probuditi, uskrsnuti. Sve je tako prožeto sjajem da bi svijet, čini mi se, sijao kao dragulj u pomrčini, da sunce iznenada ugasne. Cvijeće pjeva mirisom tratinčica i ivanjskog cvijeća šaren pastorale. Jezero šumi srebrnu himnu, iz tamnih šuma bruje crni koralji. Nebo šušti zastavom od modre svile. Iz dubine grmlja, gajeva i gore skaču razigrane djevojke, šibajući uzduh znojnom, bahantskom kosom. (Matoš 259)
U poemi Mȍra Matoš opisuje apokaliptičko stanje svijeta i svijesti:
Ali – ne!
Nek se surva sve!
Nek me davi ispolinski mrak
I bogomrak,
Nek budem uzdah čovječanskih muka,
Nek me drobi ona nepoznata ruka,
Nek budem prašak vječnog vremena,
Posljednja suza moga plemena,
Nek mi metnu Prostor mjesto bremena
Nek budem pepel zadnjeg sjemena. (10–20)
3. Popis literature
Na kraju rada navodi se popis literature koji mora sadržavati sva djela korištena u radu (citirana ili parafrazirana). Literatura se navodi abecednim redom prema prezimenima autora (ili urednika). Velikim se slovom pišu naslovi članaka, knjiga itd. Kurzivom se navode naslovi većih djela poput knjiga i časopisa, a navodnicima naslovi kraćih djela poput pjesama, pripovijetki, eseja i članaka. Prema stilu MLA ne piše se mjesto izdanja. Kod online izvora potrebno je navesti DOI ili URL poveznicu koja vodi na stranicu izvora.
3.1. Knjige
Prvo se navodi prezime, zatim ime autora.
Osnovna struktura navođenja knjiga u popisu literature:
Prezime, Ime. Naziv knjige. Izdavač, Godina izdanja.
Autorske knjige
Frangeš, Ivo. Stilističke studije. Naprijed, 1987.
Ukoliko knjiga ima dva autora, navode se onim redoslijedom kojim su navedeni i u knjizi, prvi autor redoslijedom prezime ‒ ime, zatim zarez, pa drugi autor redoslijedom ime ‒ prezime:
Biti, Marina i Danijela Marot Kiš. Poetika uma – osvajanje, propitivanje i spašavanje značenja. Hrvatska sveučilišna naklada, 2008.
Ukoliko je tri ili više autora, navodi se samo prvi autor popraćen „et al.“.
Jukić, Sanja et al. Sinegdoha hrvatske književnosti i kulture. Filozofski fakultet Osijek, 2019.
Više knjiga istoga autora navode se abecednim redom te se ime autora (redoslijedom prezime ‒ ime) navodi samo ispred prvoga djela:
Frangeš, Ivo. Stilističke studije. Naprijed, 1959.
—. Matoš, Vidrić, Krleža. Liber, 1974.
Uredničke knjige
Ukoliko je autor poznat, uredničke se knjige navode poput autorskih, uz dodatak urednikovog imena (kojemu prethodi „uredio/uredili“) nakon naslova knjige:
Matoš, Antun Gustav. Mȍra, uredila Ružica Pšihistal, DHK, 2017.
Ukoliko autor nije poznat, prvo se navodi urednik (prezime ‒ ime):
Pšihistal, Ružica i Goran Rem, urednici. Cvelferica. Žena se opremi u bilo i ajd. Ogranak DHK slavonsko-baranjsko-srijemski, 2017.
Enciklopedije i knjige bez autora navode se abecednim redom prema nazivu:
Hrvatska književna enciklopedija, uredio Velimir Visković, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, 2010–2012.
Antologije i hrestomatije navode se na isti način kao i uredničke knjige.
3.2. Časopisi, novine, znanstveni članci
Kod članaka iz časopisa (i novina) potrebno je slijediti sljedeću strukturu:
Prezime, Ime. „Naziv članka.“ Naziv časopisa, dan, mjesec, godina, svezak/godište, broj, stranice.
Fisković, Cvito. „Šest Marulićevih prijatelja.“ Vijenac, 18. svibnja 1995, sv. 3, br. 36, str. 7.
Znanstveni članci u časopisima
Prezime, Ime. „Naziv članka.“ Naziv časopisa, svezak, broj, godina, stranice.
Kombol, Mihovil. „O Marku Maruliću: povodom 500-godišnjice rođenja.“ Republika, sv. 6, br. 4, 1950, str. 177–85.
Članci u zbornicima
Članci u zbornicima navode se prema sljedećoj strukturi:
Prezime, Ime. „Naslov članka.“ Naziv zbornika, Ime urednika (ime ‒ prezime), Izdavač, Godina, raspon stranica.
Tomasović, Mirko. „Kempenac – Marulić – Kašić.“ Život i djelo Bartola Kašića: zbornik radova sa znanstvenog skupa u povodu 340. obljetnice Kašićeve smrti, uredili Miroslav Granić, et al., Hrvatsko filološko društvo Zadar, 1994, str. 185–90.
Poglavlja u knjigama
Poglavlja u knjigama navode se na sljedeći način:
Prezime, Ime. „Naslov poglavlja.“ Naziv knjige, Ime urednika (ime ‒ prezime), Izdavač, Godina, raspon stranica.
Moguš, Milan. „O rječniku i frazeologiji u Marulićevoj Juditi.“ Judita, autor Marko Marulić, uredili Milan Moguš i Mirko Tomasović, Školska knjiga, 1996, str. 179–85.
3.3. Elektronički izvori
Kod navođenja cjelovitih web stranica koristi se sljedeća struktura:
Naziv web stranice. Naziv institucije/organizacije povezane sa stranicom (sponzor ili izdavač), Datum objave (ako je poznat), URL. Datum pristupa.
Stilistika. Filozofski fakultet u Zagrebu, 2017, Stilistika.org/ Pristupljeno 30. travnja 2020.
Kod navođenja online članaka koristi se sljedeća struktura:
Prezime, ime (ukoliko je autor poznat). „Naslov članka“. Naziv web stranice (ili web podstranice), Datum objave, URL. Datum pristupa.
Biti, Marina i Danijela Marot Kiš. „Konceptualna metafora i kognitivna poetika.“ Stiloteka, Stilistika.org/stiloteka/rasprave/241-konceptualna-metafora-i-kognitivna-poetika. Pristupljeno 30. travnja 2020.
Navođenje e-knjiga gotovo je isto kao i navođenje tiskanih knjiga, uz posebnu naznaku kako se radi o e-knjizi ili o e-izdanju:
Hrvatska enciklopedija. E-izdanje, Leksikografski Zavod Miroslava Krleže, 1999–2009.
4.Fusnote
MLA stil predlaže korištenje fusnota u obliku bibliografskih bilježaka (upućuju na ostalu literaturu vezanu uz temu teksta) umjesto preopširnih objašnjenja i digresija, no fusnote se također mogu koristiti za dodatne informacije koje su preopširne za glavni tekst, za sažeto objašnjenje pojmova ili za važniji komentar. Fusnote se označavaju rednim brojem u eksponentu na kraju rečenice (iza interpunkcijskog znaka) na koju se referenca odnosi, a objašnjenje se piše na dnu stranice pod istim brojem kojim je označeno u tekstu:
Solus je jedini, onaj koji je samo jedan, onaj koji je usamljen u svojoj vrsti.[1]
[1] Onomastička igra sadržana je i u Izabelinu pitanju Solusu: „A zašto putujete ovako sami i samoćni?“ (Matoš 262).
Opširnije upute u MLA stil pogledajte ovdje https://owl.english.purdue.edu/owl/resource/747/01/